Na današnji dan se prisjećamo pada Vukovara. Dana kada su divljački zavladali neljudi, ubojice i muk. U grad kojeg je krasila ljepota života ušla je smrt kao dah hladnog zraka s Dunava. Grad je postao groblje duša jer je uzimao duše onih koji su umirali za njega, ali i onih koji su ubijali u njemu. Koliko god se trebamo sjećati svih koji su ubijeni za njega toga se dana sjećam, sada kada sam stariji, kao dana u kojem smo pustili mržnju s lanca. To je dan kada je umrla humanost i suosjećanje. To je dan kada je mržnja na Ovčari ubila ljubav.
Zbog ljubavi danas palimo svijeće. Ne samo zbog ljudi koji su ubijeni u pomahnitalom balu mržnje već za Ljubav koja je umrla u slavonskim poljima, u magli i teškoj slavonskoj zemlji.
Za mene će Vukovar uvijek biti grad gdje: „… Dunav odranja tamjan…“ i gdje odzvanja „… bauk kaljavih rovova…“
Naučimo nešto barem od žrtve koju su ponijeli ti ljudi. Naučimo da je ljubav krhka i da je trebamo štiti svojom dobrotom. Naučimo da ne moramo hraniti strojeve rata svojom djecom i pružimo ruku svojima. Mrak dolazi uvijek kad netko ugasi svijetlo.
U ime svih djelatnika Gimnazije dr. Ivana Kranjčeva Đurđevac:
Tomislav Ostojić
