Kao i prethodnih godina i ove smo godine jedan dan umjesto u učionici izbornu nastavu talijanskog jezika odlučili realizirati u jednom talijanskom gradu kako bi znanje talijanskog jezika usvojeno na nastavi primijenili u realnim situacijama u razgovoru s izvornim govornicima te bolje upoznali Italiju i naučili nešto više o toj zemlji.
Zbog bogate povijesti, atraktivnosti i blizine odlučili smo se za Veneciju, grad na vodi poznat po kanalima, mostovima, gondolama, raskošnim palačama, crkvama, remekdjelima Tintoretta, Tiepola, Tiziana, Veronesea i mnogih drugih znamenitih slikara i arhitekata, Venecijanskom karnevalu, Bijenalu, Filmskom festivalu…
Iz Đurđevca smo krenuli dva sata poslije ponoći. Vožnja autobusom do pristaništa Punta Sabbioni trajala je osam sati. Tamo smo se ukrcali na brodić i plovili još oko pola sata do Slavenske obale nadomak Trga Svetog Marka pa smo tako prije samog grada upoznali i lagunu i njezine otočiće.
Na Slavenskoj obali gdje smo se iskrcali krenuli smo u razgled grada. U laganoj šetnji s vodičem Robertom obišli smo najvažnije spomenike i dijelove grada. Vidjeli smo Duždevu palaču, nekadašnju rezidenciju mletačkih duždeva, Most uzdaha koji povezuje Duždevu palaču sa zatvorima, Nacionalnu knjižnicu Svetog Marka i tako smo stigli do najvećeg i najvažnijeg trga u Veneciji - Trga Svetog Marka. To je najpopularnije mjesto među turistima, fotografima i - venecijanskim golubovima.
Na Trgu Svetog Marka divili smo se impresivnoj Bazilici Svetog Marka sagrađenoj u bizantskom stilu u kojoj se čuvaju relikvije Svetog Marka Evanđelista čiji je simbol krilati lav kojeg smo u Veneciji vidjeli na pročeljima gotovo svih građevina. Baziliku popularno nazivaju Crkvom od zlata zbog zlatnih mozaika kojima je ukrašen interijer.
Prošetali smo ispod arkada Prokurativa koje s tri strane omeđuju Trg i gdje su nekad bili smješteni uredi Mletačke Republike, nekad vodeće sile u ovom dijelu svijeta. Danas su tu muzeji, galerije, suvenirnice, luksuzne trgovine, kavane (najpoznatija je kavana Florian), restorani, hoteli.
Na trgu Svetog Marka nalazi se i Zvonik s kojeg se pruža spektakularan pogled na čitavu lagunu te Toranj sa satom.
Nakon Trga Svetog Marka posjetili smo radionicu muranskog stakla gdje nam je majstor-staklar pokazao izradu staklenih figurica tradicionalnom metodom čija se vještina ljubomorno čuva i prenosi s koljena na koljeno.
Domaćica nam je objasnila i kako se dobiva obojeno muransko staklo.
Na kraju smo prošetali prostorijama u kojima su izloženi skupocjeni predmeti poput čaša, vaza, nakita, različitih figurica i lustera.
Nakon manufakture muranskog stakla popeli smo se na Rialto, najstariji i najpoznatiji od četiri mosta koji premošćuju Canal Grande.
Od hodanja i gužve predahnuli smo u jednoj od brojnih pizzerija - trattorija jer Italiju treba doživjeti i kroz svima dobro poznate okuse pizza, tjestenina, sladoleda, cappuccina.
Nakon stanke za ručak vidjeli smo kuću u kojoj je rođen autor Pinocchia Carlo Collodi, crkvu San Zanipolo u kojoj je sahranjen Marin Držić, jedno od najpoznatijih talijanskih kazališta La Fenice te Akademijin most s kojeg se pruža jedinstveni pogled na Crkvu Gospe od Zdravlja smještenoj na ulazu u Canal Grande.
Nakon razgleda i obilaska u pratnji stručnog vodiča slobodno vrijeme smo iskoristili za šetnju i obilaske drugih građevina i atrakcija Venecije ili za odmor na sunčanim terasama kafića i restorana ili stepenicama crkava i građevina promatrajući Venecijance i turiste u šetnji.
U 18 sati poslijepodne krenuli smo iz Venecije umorni, ali puni dojmova s obećanjem da ćemo jednog dana opet doći u taj čarobni, romantični grad.
Ciao Venezia, alla prossima volta!
Slike s izleta su u foto-galeriji
